gradijent (lat. gradiens: koji korača).
1. U matematici, (znak grad S ili ∇ S), vektor koji opisuje brzinu promjene neke skalarne funkcije S definirane u prostoru (ili dijelu prostora), a računa se kao parcijalna derivacija skalarne funkcije (npr. gradijent atmosferskoga tlaka, temperature, vlažnosti, električnoga potencijala) po varijablama: x, y i z, dakle: grad S (x, y, z) = (∂S/∂x) i + (∂S/∂y) j + (∂S/∂z) k, gdje su i, j, k jedinični vektori u smjeru koordinatnih osi x, >y, z. Smjer gradijenta pokazuje smjer najbrže promjene skalarne funkcije od veće k manjoj vrijednosti funkcije.
Radi jasnije predodžbe, struktura odgovarajućega dijela prostora može se zamisliti slojastom, tj. kao da je prostor podijeljen u slojeve ekvipotencijalnim plohama. U svim točkama bilo koje od tih ploha skalarna je funkcija jednake vrijednosti. Gradijent je u svakoj točki prostora okomit na ekvipotencijalnu plohu koja prolazi kroz tu točku, a toliko je veći koliko se brže mijenja promatrana funkcija, tj. koliko su gušće ekvipotencijalne plohe.
2. U biologiji, stupnjevita kvantitativna promjena nekog svojstva stanica, organa ili organizma. Prikazuje se krivuljom. Smanjenje intenziteta reakcije na neki podražaj koji se postupno odmiče od osjetilnoga centra naziva se fiziološkim gradijentom. Postupna kvantitativna promjena nekog svojstva kod organizama s polarnom strukturom, polazeći od jednoga pola k drugomu, naziva se aksijalnim gradijentom, npr. porast gustoće žumanjka u jajetu polazeći od animalnoga pola (najniži gradijent) k vegetativnomu polu (najviši gradijent). Morfogenetski gradijent označuje intenzitet kvantitativnih razlika u rasporedu tvari kod različitih dijelova jajeta ili pojedinih začetaka organizma.
3. U meteorologiji, gradijent tlaka opisuje koliko se i u kojem smjeru atmosferski tlak mijenja po udaljenosti, a temperaturni gradijent opisuje koliko se i u kojem smjeru temperatura mijenja po udaljenosti.
